Moleban za Kosovo i Metohiju

Nikada u istoriji Srba nije se više vernih okupilo na jednom molitvenom sabranju. Za svoje Kosovo i Metohiju, ispred Hrama Svetog Save u molebanu je učestvovalo pola miliona ljudi. Po blagoslovu Njegove Svetosti Patrijarha srpskog Gospodina Pavla, ispred Spomen-hrama Svetog Save na Vračaru služen je moleban za spas srpskog naroda na Kosovu i Metohiji. Moleban je predvodio Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, sa arhijerejima i sveštenstvom Srpske pravoslavne crkve. Plato ispred hrama bio je ispunjen ljudima koji su stigli sa protesta ispred Doma Narodne skupštine. Molebanu je prisustvovao premijer Vojislav Koštunica, ministri, poslanici, princ Aleksandar Karađorđević i druge javne ličnosti. Prenosimo Mitropolitovu besedu u celini:

Časna gospodo hrišćanska,
draga braćo i sestre,
Evo nas stojimo pred ovom svetinjom, stojimo pred licem živoga Boga i pred licem pravde Njegove. Stojimo ovdje i pred licem naših predaka svetih. Pred licem velikomučenika kosovskog Lazara, velikomučenika Stefana Dečanskoga. Stojimo ovdje u ovom presudnom istorijskom trenutku prizvani da posvjedočimo i Bogu i ljudima, da svjedočimo svima zemaljskim narodima i da ponovo kažemo i potvrdimo ko smo, i šta smo.
Sada ponovo znamo da smo mi svi Kosovci, da nam je kolijevka naša i našeg naroda, i mjesto našeg rođenja Kosovo i Metohija. Svjedočimo da smo na Kosovu upisali sebe među zrele istorijske narode, i da smo kroz njega i preko njega ugradili sebe u temelje one časne Evrope i sveukupnoga časnoga Božijega svijeta i zemaljskih naroda.
Kada to kažemo ovdje pred licem živoga Boga i pred licem Sv. Save našega duhovnoga oca u kome se naša duša srela i opredijelila za Hrista Boga i za vječnu Božiju pravdu, onda znači da za nas Kosovo i Metohija nijesu geografija jednog prostora već topografija životnog smisla i opredjeljenja.

Budi nam i sad svjedok Hriste Bože naš, Velikomučeniče Kosovski Lazare i Sv. Savo, da se nipošto ne smijemo odreći Pećke Patrijaršije i moštiju svetih arhiepiskopa srpskih, koji su najsvetija i najmoćnija tapija jednog naroda  i njegove postojanosti. Da se ne možemo odreći kao narod koji ima svoje mjesto pod suncem od Boga dato, - svetog ćivota Svetoga Kralja velikomučenika Stefana Dečanskoga. Neka nam i sada i uvijek svjedok bude glava Lazareva da je tvrda naša vjera pred Bogom i pred ljudima. Sad nam je majka Jugovića svima majka, koja poručuje:
„Nemoj sine govoriti krivo ni po babu ni po stričevima“. Nemoj moćniče savremenoga svijeta govoriti ni po babu ni po stričevima, no po pravdi Boga istinoga.
A sestra svih nas jeste Kosovka Djevojka. I sad nas vitez Obilić pita: ‘’ko je vjera a ko je nevjera’’. Evo ga pred nama i vožd Karađorđe i njegov potomak Aleksandar Karađorđević, da bi potvrdili da je čovjek, da je narod, ništavan bez slobode i bez svoga dostojanstva.

KOSOVSKI ZAVET
Čujemo i Kosovski zavjet, kosovskog zavjetnika Njegoša sa Lovćena: „Kosovo je grdno sudilište“. Danas na Kosovu se sudi i nama i Albancima, i Amerikancima, i Englezima, i Francuzima, koji se danas odriču svoga Viktora Iga, odriču se Franše De Perea, odriču se svoga De Gola.
U ovom trenutku i pred ovakvim svjedocima moramo da ujedinimo svoja srca i narodnu volju, da svi jednim ustima i jednim srcem kažemo svijetu - i ne samo ovog trenutka, nego i sjutra i preksjutra i dok nas bude bilo, i dok bude bilo i poslednjeg potomka ovoga naroda: da kažemo da je Kosovo naša zenica, da je Kosovo srce našega srca da je Kosovo naš sveti grad Jerusalim, i da se mi njega kao svoje duše i sudbine svoje ne možemo odreći, ni u ovom zemaljskom životu niti u onom Božijem neprolaznom.
Moramo održati, braćo i sestre, srpske stope na Kosovu i Metohiji, mjestu strašnom na kom smo stvoreni kao narod, kao Božiji narod. Zbog toga Kosovski zavjet predaka nosimo u sebi kao predanje znajući da je izgubljeno samo ono čega se odreknemo. Mi smo istorijski narod ne zato što nas je malo po broju i što ne možemo da upravljamo opštim okolnostima istorijskih zbivanja u savremenom svijetu nego zato što ne možemo da odustanemo od toga što smo veliki po svom karakteru i po svom istorijskom zvanju i prizvanju.
Kosovo ni za nas ni za bilo koga u svijetu ne smije da bude riječ zaborava. Kažu nam danas oni koji bi htjeli da nas ispišu iz istorije, da nas izbrišu oduzimajući Kosovo: da je Kosovo jedinstveni slučaj. Jeste, tačno. Kosovo jeste jedinstveni slučaj po svojoj sudbini. Ali je jedinstveni slučaj i po onome što rade sa njim, što bi htjeli da rade moćnici ovoga svijeta na početku 21. vijeka.

VREMENA TIRANIJA I NASILjA
Ono što se danas pokušava uraditi sa Kosovom to može samo da se događa u vremenima okupacija, vremenima tiranija i nasilja. Kako objasniti da u jednom vremenu zrelog čovječanstva koji ima svoje UN, svoj Savjet bezbjednosti, koji ima svoje međunarodno pravo i konvencije, u koje se zaklinje, zaklinjući se u ljudska prava kako objasniti da to, ta prava, ta pravda važi za svaki kraj na zemlji, za svaki narod, za svaku državu, samo ne važi za Kosovo i Metohiju?
Jeste Kosovo jedinstveno: sudi se na njemu, sudi se na njemu svima državama našega vremena. Danas, braćo i sestre, jednostrana i na silu  nametnuta rešenja znak su moralne raslabljenosti i nemoći a ne snage. Znak povjerenja u silu kao krajnji metod razrješenja ljudskih sukoba i konflikata, a ne u Boga i Božiju i  ljudsku pravdu na kojima svijet počiva. Znaju sve ovo i Amerika i Evropa, ali ne znaju njihovi vlastodršci. Mi toj Evropi pripadamo od samoga početka sticanja svoga samosaznanja, svoje zrelosti istorijske. I želimo zajednicu sa njenim narodima u dostojanstvu i jednakosti. Ali ako je cijena koju Evropska unija kao interesna zajednica traži da se odreknemo sebe, svog istorijskog sjećanja, Kosovskog Zavjeta koji je po svojoj prirodi Novi Zavjet zapečaćen, ne mastilom, nego krvlju jednog naroda, da se odreknemo dostojanstva, ali i međunarodnog pravnog poretka na kome počiva svijet, koji je izronio iz tragedije Drugog svjetskog rata - mi na to ne pristajemo kao narod: nikada na to nismo pristali ni do cara Lazara ni poslije njega do 1941.g., i do danas; nijesmo pristali na takvu ucjenu i na takav poziv da pogazimo ne svoje dostojanstvo, nego pravdu koja drži zemlju i gradove, da pogazimo dostojanstvo svih država i naroda ovoga svijeta. To mi sebi dozvoliti nećemo. I danas smo ovdje iz istog svetog razloga da branimo čast i obraz, slobodu sebi i dostojanstvo ne samo svoje. Dostojanstvo ponižene Evrope. Nikada Evropa nije bila poniženija nego li danas. Nikada Sjedinjene Američke Države nijesu bile poniženije nego što su danas ponizile same sebe takvom nepravdom, takvim nasiljem nad jednim časnim narodom i nad njegovim dostojanstvom.
Stojeći pred Bogom, pred svetinjom, uspravimo se. I kao što je to rečeno 1941. i zapisano kao naše opredjeljenje koje je kosovsko opredjeljenje: ako je da živimo, da živimo u slobodi. Ako je da umremo, da umremo za slobodu. Ne samo svoju i svoga Kosova i Metohije, nego za slobodu svakog časnog čovjeka i svakog časnog naroda na ovoj zemlji. Neka Gospod vrati razum moćnicima koji danas svojim odlukama sramote svoje narode gazeći pravdu i poštenje. A nama neka Bog podari vjernosti svome Kosovskom zavjetu, svome ljudskom i narodnom dostojanstvu vjernosti svetim ćivotima arhiepiskopa Pećkih, Svetoga Kralja Stefana Dečanskoga i Svetoga velikomučenika Kosovskog Lazara.
Njihovim molitvama, Gospode, ukrijepi  narod ovaj u pravdi i svakom dobru i prosveti sve ljude i narode da žive u pravdi, i u miru, i u Božijoj milosti.
Htio bih još samo da zamolim da se u miru raziđemo, kao što smo se u miru Božijem sabrali oko ove svetinje. U miru da se raziđemo svi mi koji smo se ovdje danas sabrali u ovaj prestoni grad da posvjedočimo da smo mi narod dostojanstven, da smo mi narod koji ne ruši, koji ne razara, nego narod koji je vjekovima gradio i koji danas gradi i svoju dušu, i svoje dostojanstvo, i svoju budućnost.
Dakle, raziđimo se u miru Božijem sa molitvom Bogu da ono što mi ljudi ne možemo, da On učini sa nama i među nama i sa zemaljskim narodima. Time ćemo pokazati da smo zaista istinski potomci velikomučenika Kosovskog Lazara i svih onih koji su život svoj žrtvovali za bližnje svoje i za Otadžbinu.
Bog vas blagoslovio i svakim nebeskim i zemaljskim napretkom obdario.
Amin, Bože daj.